Sve mame unaprijed se svake godine pripreme da će njihovi mališani već s prvim danima vrtića vrlo vjerojatno dobiti neku prehladu, želučanu virozu ili već neku bolest koja se prenosi kapljičnim putem. I to smo svi nekako prihvatili kao činjenicu, otprilike kao što znamo da se ljeti moramo štititi kremom za sunčanje kako ne bismo izgorjeli.
U razgovorima s nekim roditeljima, čak smo saznali kako oni planiraju godišnji odmor na način da si ostave nekoliko dana za “vrtićke bolesti”. A to je, kad iskreno razmislite, zapravo strašno. S jedne strane, jasno je da ne možemo živjeti u sterilnim uvjetima I da je apsolutno nemoguće sasvim izbjeći prašinu, grinje, bakterije, viruse I slične “stanovnike# prostorija u kojima boravimo.
Ipak, treba se zapitati jesmo li dovoljno napravili da se maksimalno zaštitimo.
Bojim se da nismo, a ovaj tekst nije kritika vlasti, prozivanje bilo koga nego samo poziv na osvještavanje činjenice da je neke probleme ipak moguće riješiti.
Naime, pravilnom upotrebom sredstava za čišćenje, kvalitetnim odabirom opreme s kojom se čisti sasvim je sigurno moguće smanjiti broj bolesne vrtićke djece. Ali to ne znači samo manje bolesne djece (što je ipak najvažnije jer se brojne bolesti liječe antibioticima koji su I korisni, ali I štetni), nego to automatski znači manje izostanke roditelja s posla, manje opterećenje zdravstvenog sustava. Drugim riječima, svako ulaganje u čistoću prostora u kojima borave djeca, ali I odrasli, nikada nije trošak nego ušteda. Ako je pritom još riječ o ekološkom načinu čišćenja sredstvima koja nisu škodljiva za ljude I okoliš, tada o takvim ulaganjima niti jedan vrtić ne bi trebao dvojiti. Ponavljamo, nikoga ne prozivamo, samo skrećemo pažnju na činjenicu koju su možda neki zanemarili.