"Nezaobilazan postupak unutar ispravne brige o arhivskoj građi je također i pročišćavanje zraka; tim se postupkom uklanjaju bakterije i ostali zagađivači iz prostora, zrak se održava "svježim" i ugodnim, a usto se i smanjuje statički elektricitet u prostoru."
Arhivi
Za sva umjetnička djela napravljena od higroskopnih materijala, nagle promjene relativne vlažnosti zraka predstavljaju ozbiljnu opasnost. Nažalost, brojni arhivi i depoi i danas nemaju učinkovito rješeno ovlaživanje zraka, što može dovesti do znatnih oštećenja vrijedne građe. Jer, ukoliko je zrak presuh, apsorbira vlagu iz materijala (ulja na platnu, drvo, skulpture, papir, itd.) i može dovesti do nepopravljivog nastajanja pukotina na pohranjenim eksponatima, kao i mrvljenja papira u knjigama. Za većinu umjetničkih djela kao što su slike, skulpture, pa i knjige, relativna vlažnost zraka se treba kretati oko 50%, a njezino je stabilno održavanje od presudne važnosti za očuvanje arhivske građe.
Osim što je zrak u zatvorenim, grijanim prostorijama u pravilu presuh tijekom zimskih mjeseci, velik problem može uzrokovati i previsoka vlažnost zraka.
Bez obzira je li razlog visoke vlage u prostoru godišnje doba (ljeti je uobičajena viša vlažnost zraka u ovom dijelu Europe), PVC stolarija (često uzrokuje kondenzaciju uslijed vrlo dobre zabrtvljenosti prostora), loša izolacija zgrade ili je riječ o podrumskim ili negrijanim prostorima, visoka vlaga može uzrokovati brojne probleme.
Boravak u takvom prostoru je nezdrav, a visoka vlaga loše utječe na umjetnine, izloške, knjige i ostale pohranjene eksponate koji se tamo nalaze.
"Nezaobilazan postupak unutar ispravne brige o arhivskoj građi je također i pročišćavanje zraka; tim se postupkom uklanjaju bakterije i ostali zagađivači iz prostora, zrak se održava "svježim" i ugodnim, a usto se i smanjuje statički elektricitet u prostoru."
Arhivska spremišta trebala bi biti opremljena tako da osiguravaju: optimalne uvjete čuvanja arhivskoga gradiva, zaštitu od nepovoljnih vanjskih utjecaja, klimatizaciju (kao poseban uređaj) ili mogućnost valjanog provjetravanja, te kontrolirani dovod zraka.
Arhivsko gradivo na papiru čuva se u spremištima u kojima relativna vlažnost zraka ne odstupa bitno od 45 - 55% pri temperaturi od 16 – 20°C, dok se arhivsko gradivo na drugim medijima čuva u spremištima u kojima relativna vlažnost i temperatura ne prelaze vrijednosti koje preporučuje Hrvatski državni arhiv ili proizvođač medija. Iz tih je razloga nužno da spremišta budu opremljena uređajima za mjerenje temperature i relativne vlage.
BioCleaned protokol kao čuvar kulturne i povijesne baštine
Kako bi se mikroklima u spremištima održavala stabilnom, potrebna su redovna mjerenja relativne vlage i temperature zraka. Mikroklima se može regulirati uređajem za klimatizaciju, odvlaživačima i ovlaživačima ili pravilnim provjetravanjem ukoliko ne postoji mogućnost nabave neophodnih uređaja. Spremišta moraju biti uredna i čista. Za čišćenje valja koristiti opremu s filterima koji ne propuštaju usisanu prašinu.
Ovi precizno razrađeni institucionalni propisi o održavanju arhiva i depoa jasno sugeriraju s kakvom se osjetljivošću, predanošću, preciznošću mora pristupiti vođenju brige o arhivskoj građi. No, iako su smjernice očite, brojni arhivi i depoi nažalost i danas nemaju adekvatnu opremu, ne toliko zbog nedostatka sredstava, već zbog dosada na tržištu nuđene tehnologije.
BioCleaned certificirani protokol kombiniranjem inovativne tehnologije projektiranja, gradnje i održavanja s tehnologijom inovativnih sustava, učinkovito održava ili dekontaminira površine i zrak čime se uklanja 99,998% nečistoća iz zraka i prostora kao što su gljivice, bakterije i plijesni... Pomoću inovativnih sustava dekontaminacije, arhivska spremišta tako mogu postići maksimalnu redukciju kontaminatora iz cjelokupnog prostora bez fizičkog dodirivanja građe, uz održavanje stabilnih razina relativne vlage i temperature zraka.